U moje ime

Već danima slušamo prepirke oko inicijative „U ime obitelji“. Evo sad je na TV-u još jedna emsija o tome. Nisam previše razmišljala o tome ovih dana dok su se prikupljali potpisi za referendum sve dok jednog dana nisam naletjela na društvenoj mreži na tekst jednog dečka kojeg poznam, no nisam bila upoznata sa njegovom životnom pričom. Nakon što sam pročitala tekst moje mišljenje za inicijativu je bilo: Neću potpisati. Njegova priča mnogima je dala da razmisle da li će potpisati tu inicijativu ili ne. Svatko od nas ima svoj stav, a moj je bio taj da potpisti neću. Dao mi je tekst na razmišljanje i kako funkcioniraju ustanove koje „brinu“ o djeci bez roditeljske skrbi, na žalost dobila sam tužan odgovor iz prve ruke, od nekoga za koga nisam znala da je sve to proživio.

Vjerovatno kao heteroseksualna osoba koja planira imati svoju obitelj jednoga dana ne bi trebala tako razmišljati no jednostavno ne mogu dati potpis na nešto gdje mi je previše pitanja otvoreno a pogotovo zbog činjenice da ova akcija miče ljudima pogled sa prave i trenutne situacije u kojoj se Hrvatska nalazi. Za početak par pitanja u vezi akcije: tko je pokrenuo tu inicijativu? Građanska udruga. Otkud im novac za financiranje te iste akcije? Donacije. Kolike su to „donacije“? Gdje god se okreneš „volonteri“ prikupljaju potpise na štandovima. Pa nisu ni štandovi besplatni. Press konferencije u velikim dvoranama poznatih hotela, koja je cifra tog troška? Zar netko zbilja svoju ušteđevinu troši na to? Je da, baš ću povjerovati takvom odgovoru. Zar ne bi sve trebalo biti transparetno i javno objavljeno pa me zanima koliko kunica treba svaki donator dati da bi se pokrila takva akcija koja se održava diljem lijepe naše? S obzirom na prikupljeni broj potpisa od 710 000 očito je da je velik dio potpisanih možda trebao dati koju kunu da bi se sve to financiralo. Kažu na svojoj stranici : „Građanska inicijativa „U ime obitelji“ dobila je podršku svih većih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj“. Što znači podrška, da li je to i financijska podrška? Ako je zbilja se treba zabrinuti kuda ide novac vjernika. Sva sreća da nam je BDP u velikom porastu, da su se sindikati dogovorili sa Vladom, da ulazimo u EU i zaštitili smo sve autohtone proizvode...Ne čekaj malo, prava slika je ovakva: BDP PONOVNO u padu, sindikati i Vlada se nisu dogovorili i prijeti nam opći štrajk, nismo zaštitili sve autohtone proizvode koje smo mogli i trebali a imamo manje od mjesec dana do ulaska u EU, Brijuni se daju u koncesiju za elitni turizam, rafineriija u Sisku i dalje nije niti blizu riješenja, radnice DTR-a mjesecima nisu dobile plaću i nisu jedine, ima tih primjera još puno ali one su izašle na cestu i javno rekle da rade za „velikih“ 2000,00 kuna i da im niti to nisu dali, sve dublje tonemo u krizu i broj nezaposlenih raste, podsjetimo trenutno smo na 355.598 nezaposlenih, dok se sve oko nas raspada sva pažnja Hrvatkog naroda je uperena u prikupljanje potpisa za referendum i tko s kim želi živjeti.

U nastavku pročitajte gore spomenuti tekst mog poznanika koji prenosim uz njegovo odobrenje:

Odmah da se predstavim. Moje ime je Drago i odrastao sam u domu za nezbrinutu djecu. Tu moja priča završava i nažalost počinje jedna koju ja ne živim već je samo pričam.

Napomenuo sam to kako bi kasnije shvatili što to mene zapravo smeta i žalosti. Ne želim sada uopće ulaziti u nevjerojatnu činjenicu da jedan dio građana potpomognut raznim organizacijama i političkim strankama želi drugom dijelu građana ograničiti ili čak pod krinkom „naziva“ u potpunosti zabraniti osnovna prava u zasnivanju obitelji i to prava koja se isključivo tiču tih pojedinaca koji se odlučuju za zajednički život. Nevjerojatno mi je da se dvoje ljudi koji zajedno žive i vole se ne mogu u teškim životnim trenucima posjetiti u bolnici ili da jedan od njih dvoje nakon smrti ne može položiti pravo na zajednički stečenu imovinu. Stvarno sada ne želim o tome već ću pričati o jednoj temi koja je još škakljivija od navedenih.

Tema je teška pa ću krenuti od samog centra mog pogleda na to pitanje. S obzirom da sam kao dijete stavljen pod skrb kod jedne velike svjetske organizacije koju ipak ne želim imenovati odrastao sam sa jako puno sada već odraslih ljudi koji imaju svoje živote i sudbine. I tu postoji jedan jako veliki problem. Oni su naime bili baš kao i ja djeca iz nesređenih obitelji ili djeca bez jednog ili oba roditelja koje život baš i nije mazio već ih je grubo ubacio u grupni odgoj djece. Tada smo vjerovali da smo stvarno sretni s tim rješenjem jer je sama organizacija u početku bila imućna te nam je priskrbila stvari i doživljaje koje je rijetko koje dijete u standardnim obiteljima imalo. Rano sam shvatio da smo se prevarili.

Sve je počelo u tinejđerskim, pubertetskim godinama kada su kod nekih počeli teži problemi sa ponašanjem. Jednostavno način odgoja u takvim ustanovama koliko god da su se pojedinci trudili u konačnici nije dao pozitivne rezultate. Jako puno takvih mladih ljudi moje generacije i one prije je završilo u ustanovama za popravljanje ponašanja, psihijatrijskim ustanovama, na cesti, zatvorima, a neki čak i na grobljima. Teško mi je uopće sjetiti im se broj. Neki će optužiti genetiku ali ja se jednostavno s time ne mogu složiti. Sustav odgoja je loš i to uključuje apsolutno sve domove za nezbrinutnu djecu, a osobito one državne koji na kraju u društvo po odrastanju šalju ljude na cestu i ljudi se jako teško uklapaju u normalne okvire ponašanja. Zapamtite, kaže vam netko tko je odrastao u dječjem domu i još kasnije radio na psihijatrijskom odjelu gdje je većina malih pacijenata nažalost bila iz domova. Pokušao sam razgovarati s nadležnim osobama po tom pitanju ali sam već par puta naišao na zatvorena vrata.
I dok isti taj sustav „odgaja“ dvije i pol tisuće djece u domovima dozvoljavajuči posvojenje 130 djece godišnje na posvajanje čekaju 652 zainteresirana posvojitelja. Mislim da je to tužno uopće komentirati. 

Ovdje trenutno branim svoj osobni stav po kojem su ova djeca koja većinom napuštena od heteroseksualni roditelja zaslužila živjeti u dobrim obiteljima bez obzira na spolnu orijentaciju članova iste i ne vjerujem već znam da bi odrasli u puno boljim uvjetima i postali bi za društvo i svoju zajednicu puno bolji ljudi nego da ih „odgoji“ taj famozni sustav.

Ovom tematikom se uglavnom bave oni koje se ta problematika i ne bi osobno trebala ticati. Neki smatraju da se i ja kao heteroseksualac koji namjerava jednog dana imati svoju obitelj i svoju djecu ne bi trebao se baviti ovom problematikom ali smatram da mi je dužnost upozoriti na neke loše stvari u pitanju odgojnih ustanova za djecu bez roditelja.

Osobno bih dao priliku svim obiteljima ali i pojedincima bez obzira na nacionalnost, rasu, vjeru, spolnu orijentaciju i ostale raznolikosti da ukoliko zadovolje uvjete koje bi djetetu dalo ljubav, sreću, financijsku sigurnost i mogućnost prosperiteta da posvoje to napuštenu mladu osobu i udalje je od neprirodne sredine kao što je dom za nezbrinutu djecu.

Kako je ovo stranica „U ime svake obitelji“ molio bi da se ovaj moj apel za obitelj prenese članovima i upozori na jednu od neprirodnih stvari u pitanju odgoja, a to nije istospolna obitelj nego su to djeca bez obitelji. 

Jelena Križan 

Vezane vijesti

Dragi  članovi, simpatizeri,prijatelji !

Slaveći s  ponosom ovaj dan  podsjećamo se na trnovit put koji smo morali proći  tijekom duge povijesti  borbe za samostalnost Hrvatske, na branitelje koji su najzaslužniji za ostvarenje sna kojeg su  sanjale  brojne generacije naših predaka.

Zagreb, 14. travnja – Na održanoj 2. Sjednici Predsjedništva Laburista imenovani su povjerenici sedamogranaka, osnovani stručni Odbori, imenovana stručna suradnica za poslove međunarodne suradnje te definirane aktivnosti za podizanje vidljivosti stranke kao i aktivnosti povodom Međunarodnog praznika rada.

Pred petu godišnjicu postojanja koja se obilježava 27. veljače, Laburisti su u nedjelju 15. veljače na Saboru stranke izabrali novo rukovodstvo.

Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja je dan sjećanja kada se na Kninskoj tvrđavi zavijorila hrvatska zastava.

To je dan prisjećanja na patnju za slobodu naše Hrvatske. To je dan prisjećanja na sve branitelje, nestale, poginule, njihove obitelji i sve one koji su u toj borbi za neovisnost naše države položili svoju žrtvu na oltar domovine.

Vječna ima hvala.

Uz zvuk Internacionale saborski zastupnici danas su sa 80 glasova za i 34 protiv izglasovali novi Zakon o radu protiv kojega su ustali sindikati i oporba jer dodatno obespravljuje radnike.

Potporu ovom zakonu dali su zastupnici Kukuriku koalicije, a protiv su bili zastupnici cijele oporbe, ali i SDSS-a. Na zakon je podnijeto čak 78 amandmana, a Vlada ih je većinu odbila. Čak 36 amandmana podnijeli su Hrvatski laburisti, a Dragutin Lesar poručio je ministru rada Mirandu Mrsiću da ZOR Hrvatska udruga poslodavaca mora proslaviti šampanjcem, a njega imenovati počasnim predsjednikom.

Nansi TIreli koja je prekjučer predložena za v.d. predsjednice Hrvatskih laburista - Stranke rada gostovala je jučer u Dnevniku 4. U petominutnom gostovanju vrlo je jasno odgovorila na sva pitanja te dala do znanja svima da su Laburisti moralni pobjednici Europarlamentarnih izbora. U video prilogu pogledajte cijeli razgovor.

Predsjedništvo Hrvatskih laburista na Sjednici održanoj u četvrtak 29. svibnja sazvalo je za 7. lipnja Nacionalno vijeće Stranke na kojem će tom tijelu predložiti sazivanje izvanrednog Sabora Stranke do kraja listopada te imenovanje saborske zastupnice Nansi Tireli v.d. predsjednicom stranke do Izbornog sabora koji će se održati najkasnije do svibnja 2015. godine.

Potaknuti predstojećim izborima za Europski parlament, Hrvatski savez slijepih i Hrvatski laburisti – Stranka rada danas su podsjetili na mogućnosti, izazove i prepreke za ravnopravno sudjelovanje i jednakost mogućnosti slijepih osoba u političkim tokovima i participiranju u izborima.

Predstavljen je i informativni letak na braillevom pismu, čije su tiskanje inicirali Hrvatski laburist

Suzana Artuković Vuksan, predsjednica Sindikata kabinskog osoblja zrakoplova i članica Hrvatskih labursta - Stranke rada:  "Organizirali smo se jer nam je bilo dovoljno loše, nismo imali drugog izbora, bili smo ogorčeni samovoljom poslodavca koji je kompaniju vodio u propast i rezao nam prava, tako se našla kritična masa koja se odlučila ujediniti i boriti kroz sindikat. Nije se uvijek lako organizirati, teško je okupiti ljude jer imaju različite potrebe, interese i stavove, ali je važno raditi na tome da se prepoznaju zajednički interesi i da se radnici ujedine kako bi svi bili zadovoljni. Dodatan problem je što danas ljudi teže dolaze do posla pa ne znaju granicu do koje te poslodavci mogu gaziti dok se ne pobuniš, a pogotovo je teško ljudima koji zbog rupa u zakonu dugo godina rade na određeno, to je poruka poslodavaca da ne talasamo, tako ljude najlakše drže u šaci."

Hrvatski laburisti – Stranka rada pridružuju se sindikalnom antivladinom prosvjedu u Zagrebu u znak protivljenja novom Zakonu o radu, Zakonu o mirovinskom osiguranju te Zakonu o povremenim poslovima. Stoga pozivamo sve građane da nam se pridruže u četvrtak, 5. prosinca 2013. godine u 9,30 sati na Trgu bana Josipa Jelačića odakle se kreće na Trg Sv. Marka.